Plejade otvaraju vrata za nebeske svijetove
Od davnih vremena grupa od sedam zvijezda smatrala se ključnom za opstanak života na našem planetu. Slična simbolika nastavila se i danas kada pristalice različitih teorija zavjere i ufolozi Plejade doživljavaju kao prijateljice ljudskog roda. Prema njima, kultura na Plejadama je vrlo stara i nastala je od „sjemena“ došlog iz drugog svemira prije nego što je Zemlja uopće nastala.
Tokom zadnjih desetak tisuća godina možda nijedna skupina zvijezda na
nebu nije izazivala tako veliku pažnju kao ona poznata pod imenom
Plejada. Tajna privlačnosti tih zvijezda traje i danas kada većina onih
koji ih promatraju i ne zna mitove koji se uz njih povezuju. U svakom
slučaju, riječ je o uistinu važnom zviježđu koje igra ključnu ulogu pri
pokušajima dešifriranja evolucije čovječanstva i njegovom povezivanju s
višim nivoima postojanja. Pogledajmo o čemu je riječ.
U najdavnijoj prošlosti astrološko promišljanje je kao uporišnu os uzelo
onu polarnu, tako da su zvijezde neposredno iznad Sjevernog zemljinog
pola imale dominantnu ulogu. Među tim zvijezdama su se naročito isticale
one koje su činile zviježđe Velikog medvjeda. Po indijskoj mitologiji
tih sedam zvijezda poistovjećeno je sa sedam velikih mudraca (rišija)
koji su upravljali našim planetom. No, u jednom trenutku ljudske
prapovijesti na nebu je sve veću važnost počela dobivati ravnina
ekliptike u kojoj se Zemlja okreće oko Sunca. Kao inicijalno mjesto za
stvaranje tog novog sustava poslužilo je sedam zvijezdi Plejada koje su
bile sjeme iz kojeg je kasnije iznikao Zodijak. Čitava priča u indijskoj
mitologiji objašnjena je odvajanjem sedam žena velikih rishija od svojih
muževa.
Kako priča kaže, nekad davno postojalo je doba u kojem su demoni
uništavali svijet i pri tome zadavali mnogo briga i ljudima i bogovima.
Kako bi ih pobijedili bogovi su morali sakupiti sjeme boga Šive, koji je
inače bio poznat po svojoj energiji i moći. Kad su konačno do tog
sjemena došli, što nije bilo nimalo lako, bogovi su ga nekako morali
sačuvati, jer nijedna normalna maternica nije mogla izdržati snagu
plamena koja se iz njega širila. Zato je Šivino sjeme stavljeno u
posebno odabrano jezero čija je voda neutralizirala silnu energiju koja
se posvuda širila. Priča dalje kaže da su se žene sedam velikih rišija
odlučile okupati baš u tom jezeru. Šest njih je ušlo u vodu, dok se
sedma iz opreza zadržala na obali. Rezultat toga je bila iznenadna
trudnoća koja nije ostala nezamijećena od strane muževa. Sve žene, osim
one oprezne, su protjerana iz polarnog područja i naseljene pored
ekliptike.
Ipak, sve to nije bilo uzalud. Šest rišijevih žena je na kraju rodilo
Kartikeyu (Marsa), koji je već sedmi dan nakon rođenja ubio Taraku,
moćnog vođu demona, i na taj način oslobodio bogove od torture demona
koju su morali podnositi. Utjecaj Plejada u indijskoj astrologiji
povezan je uz razvijanje božanskih svojstava u ljudima. One na vrlo
oštar i ponekad destruktivan način iz nas istjeruju demonske sile koje
nas vezuju uz materijalni svijet i na taj način nas vraćaju u naše
početno stanje. One su neka vrsta kolektivne maternice koja omogućava
spuštanje božanskih energija u ovaj svijet, te konkretno na globalnom
planu rađaju Spasitelja koji okončava dominaciju demonskih sila.
Kartikeya (Mars) u svojoj pojavi koncentrira Šivinu solarnu snagu i
poput nekog lasera je upućuje u središte mraka. Sve to se dešava u
izrazito kriznim trenucima kada i ljudi i bogovi moraju priznati da su
nemoćni pred demonima.
U grčkoj mitologiji Plejada je bilo sedam: Maja, Meropa, Elektra,
Tajgeta, Alkiona, Kelena i Steropa. Te kćerke titana Atlasa i okeanide
Pleone završile su na nebu nakon što su njihove posestrime Hijade umrle
od tuge za svojim mrtvim bratom Hijantom. Plejade su si jednostavno same
oduzele život i time natjerale vrhovnog boga Zeusa da ih uzdigne na nebo
i pretvori u zviježđe koje se nalazi u neposrednoj blizini Hijada. U
mitovima su značajnu ulogu imale prve tri: Maja je postala majkom boga
Hermesa, Meropa ženom korintskog kralja Sizifa, a Elektra majkom kralja
Dardana, praoca Ila, osnivača Troje. Od sedam Plejada jedna od njih je
teško vidljiva, a druga se vidi tek povremeno. To su Meropa, koja se
stidi što se udala za smrtnika, i Elektra, koja je nakon pada Troje
raspustila kosu i luta nebom kao komet. Prema nekim mitovima, Plejade su
donosile bogovima ambroziju iz zemalja na Zapadu. Tomu odgovara njihovo
grčko ime „Peleiades“, to jest golubice koje lete u jatu. Prema drugom
tumačenju, njihovo ime potječe od grčke riječi „pleo“, to jest plovim,
zbog toga što je njihov izlazak (sredinom svibnja) označavao povoljno
vrijeme za plovidbu. Plejade se također po svom ocu zovu i Atlantide.
Njihova povezanost s tim potonulim kontinentom prisutna je u svim
astrološkim tumačenjima, koja u pravilu u prvi plan iznos temu žaljenja
nakon nekog katastrofalnog događaja. Temu katastrofe potiče i sama
metamorfoza Elektre u komet koji luta nebom i prijeti udarcem o Zemljinu
površinu.
Povezivanje Plejada sa Sizifom uopće nije slučajno. O životu ovog kralja
ne znamo tako puno kao o smrti. On nije poput babilonskog junaka
Gilgameša čeznuo za besmrtnošću, ali ipak nije želio umrijeti. Imao je
za to i razlog više jer je njegova smrt trebala biti kazna zato što je
vidio najvišeg boga Zeusa kako je silovao kćerku riječnog boga Azopa i o
tome nije šutio. Kad je po njega došao crni bog smrti Tanatos, Sizif mu
je izmakao iz ruku i još ga pri tome vezao i zatvorio u željeznu bačvu.
To je imalo dalekosežne posljedice: ljudi su prestali umirati i
prinositi bogovima žrtve, te ih se istovremeno prestali bojati. Time je
u samim temeljima bio uzdrman poredak na kojem je počivala opstojnost
bogova. Kad je to vidio, Zeus je odmah poslao boga rata Aresa da
oslobodi Tanatosa. Tanatos je nato zgrabio Sizifovu dušu i odnio je u
podzemni svijet.
Sizif se znao snaći u svakoj prilici i na sve je mislio unaprijed.
Dalekovidno je naložio svojoj ženi Meropi neka u slučaju njegove smrti
ne prinese bogovima žrtvu. Vladar podzemnog svijeta Had i njegova žena
Perzefona uzalud su čekali darove koji su im po pravilu pripadali, pa
kad ih nisu dočekali, naredili su da Sizif bude doveden pred njih. On ih
je uvjerio kako će dobiti sve darove ukoliko ga malo pripuste natrag u
svijet, gdje će on ukoriti svoju ženu zbog nebrige i odmah nakon toga se
vratiti natrag. Had i njegova žena su mu povjerovali, tako da se Sizif
vratio među ljude i nastavio živjeti normalnim životom. Prilikom jedne
pijanke jako se opio, što je jedva dočekao zlopamtilo Tanatos i odnio
njegovu dušu u podzemni svijet. Slijedila je drastična kazna s
neprestanim guranjem kamena kao upozorenje ljudima kako ne bi slijedili
negativan Sizifov primjer.
Mit o Sizifu primjer je ljudske sumnje u savršenost bogova koji su im
nameću kao neprikosnoveni vladari. Ta sumnja se kasnije još jasnije
izrazila kroz različita gnostička učenja koja su nebeske sile podijelila
na one koje se zalažu za oslobođenje ljudi, te one koje ih zarobljavaju
i čine zatočenicima u ovom svijetu. Utjecaj zviježđa Plejada u pravilu
nosi onaj pozitivan predznak. Takav praksa se nastavlja i ovo moderno
doba kada pristalice različitih teorija zavjere i ufolozi Plejađane
doživljavaju kao prijatelje ljudskog roda. Prema njima, kultura na
Plejadama je vrlo stara i nastala je od „sjemena“ došlog iz drugog
svemira prije nego što je Zemlja uopće nastala. Plejađani su začetnici
projekta kontaktiranja ljudi u svrhu ponovnog obnavljanja njihovih moći
stvaranja bolje stvarnosti. Oni su neka vrsta ambasadora iz drugog
svemira koji pomažu u tranziciji planeta Zemlje iz treće u četvrtu
dimenziju.
Prilikom brojnih kanaliziranja poruka iz tog zviježđa uvijek se ističe
kako ljudima u bliskoj budućnosti prijeti uspostavljanje svjetske
tiranije, pa nas zbog toga Plejađani žele naučiti kako bi to izbjegli. U
svim njihovim porukama ljudima se daje do znanja da ova bića djeluju na
način usklađenog kolektiva u kojem se ne ističu bilo kakve
individualnosti. Plejađani su suprotstavljeni reptilskoj rasi koja je
svoje sjedište uspostavila na zvijezdi Alfa Draconis i kasnije
kolonizirala ostale zvijezde, poput one Epsilon Bootes, Zeta Reticuli i
šest zvijezda u zviježđu Oriona. Ta takozvana Reptilska imperija
preuzela je i kontrolu nad navodnim velikim planetom koji se nalazi
izvan orbite Plutona, poznatim pod imenom Nemesis. Sadašnji Plejađani su
prije naseljavanja Plejada boravili u području zviježđa Lire. Kad su
bili napadnuti od strane Reptilske imperije, preživjeli članovi
zajednice su organizirali masovni eksodus prema Plejadama. Zanimljivo je
da ovaj moderni mit prati istu temu kao i indijsko proganjanje trudnih
žena rišija, gdje Plejade služe kao neka vrsta utočišta iz kojeg se
nastoji pružiti otpor demonskim silama.
Unutar zviježđa Plejada najistaknutije mjesto ima zvijezda Alcyone. Za
nju su brojne kulture smatrale kako igra ulogu središta oko kojeg se
okreće naše Sunce. Za puni krug mu treba 26,000 godina, što je otprilike
jednako precesijskom ciklusu. Zvijezda Alcyone bila je izuzetno važna i
za Maje jer se upravo preko kontakta planeta Venere s njom formulirao
cjelokupni kalendar. Jedan takav kontakt obilježilo je i famozno
„rođenje Venere“ koje je 11. kolovoza 3115. godine pr. Kr. označilo
početak majanskog kalendara. Kao i u drugim tradicijama, Plejade su i
ovdje odigrale ulogu svojevrsne svemirske maternice iz koje se rodio
početak jednog velikog vremenskog ciklusa. Naime, svakih osam godina
tokom nekoliko sati poslije sumraka u travnju Venera se može vidjeti
vrlo blizu zvijezdama Plejada. Svaki puta kada dođe na to područje neba
ona se, gledajući sa zemlje, prividno približava središnjoj zvijezdi. U
1972. godini Venera se primakla Alcyone-i na razmak od jednog stupnja.
Približavanje se nastavilo i idućih godina. Tokom 2004. godine Venera je
već bila potpuno blizu, a famozne 2012. godine doći će do potpunog
poklapanja. To će, očigledno, označiti novo Venerino rođenje i početak
jedne drugačije povijesti.
Zviježđe Plejada u starom Egiptu su doživljavali kao sedam suđenica koje
odlučuju o sudbini ljudske duše nakon smrti. Važno je bilo zapamtiti
njihova imena, jer se jedino njihovim izgovaranjem moglo doći do rajskih
područja smještenim na dalekim zvijezdama. Istovremeno Plejade su se
astrološki gledale kao matrica po kojoj je stvoreno sedam planeta
Sunčevog sustava. U drevnom gradu tebi postojalo je sedam vrata koje je
čuvalo sedam svećenica povezanih uz sedam stupova mudrosti. Bilo je
uobičajeno Plejadama svakih sedam godina prinositi ljudsku žrtvu kao bi
se održao kontakt s višim nivoima. Slična stvar se događala i unutar
vučedolske kulture, gdje su Plejadama žrtvovani odabrani inicijanti. Taj
čin je bio vrhunac njihovog života jer su vjerovali da im na taj način
duše odlaze direktnu u božanske svjetove.
Autor teksta: Igor Ognjenović
O autoru: Igor Ognjenović niz godina aktivno učestvuje u promovisanju astrološke kulture. Diplomirao je matematiku na Prirodnoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Voditelj je i redovni predavač Centra za astrološka istraživanja u Zagrebu. Tekstove iz oblasti astrologije, duhovnosti i nauke objavljivao je u "Jutarnjem listu", "Fokusu" i "Svjetlosti". Autor je knjige "360 Pandorinih kutija", a preveo je znamenito astrološko delo "Carmen Astrologicum" Doroteja Sidonskog. Rad Igora Ognjenovića u oblasti astrologije je od značaja za promovisanje tradicionalne astrologije na našim prostorima. Igor Ognjenović je jedan od najinteresantnijih astroloških stvaralaca na prostoru Hrvatske i bivše Jugoslavije.
Tekst može biti, u celini ili u delovima, preuzet i objavljen isključivo uz poštovanje sledećih uslova: uz navođenje punog imena autora i postavljanje linka do početne stranice ovog sajta, bez prerade preuzetog sadržaja i pod uslovom da se preuzimanje i objavljivanje ne vrši u komercijalne svrhe. Preuzimanje, kopiranje ili objavljivanje ovog teksta suprotno navedenim uslovima predstavljaće kršenje autorskih prava.
Ukoliko koristite Facebook, Twitter, MySpace, Digg ili neki drugi od mnogobrojnih Social Networking sajtova, možete podeliti sadržaj ove stranice sa svojim prijateljima.